Zlatna kora toplog doma
Iz pećnice miris kreće
ispunjava svako srce,
zlatna kora, meka duša.
To je kruh što život znači.
S njim je svaki zalog jači.
Na stol stiže ruku djelo,
hrani dušu, hrani tijelo.
Od zrna do stola
Zlatno klasje na polju se njiše,
vjetar s polja toplu pjesmu piše.
Vrijedne ruke žito žanju,
radost daju, snagu daju.
U mlinu se zrno melje,
pjesmu brašno tiho pjeva,
miješa ga vrijedna ruka,
da je sita svaka duša.
Laura Zmaić, 5.a
Kruh se ne jede nikad sam,
ja komad tebi s ljubavlju dam,
kad se dijeli slađi je.
Na stolu pogača rumena rukama napravljena,
skupimo ruke, recimo hvala Zemlji što nam je to dala.
Hvala ti, Zemljo, za plodove tvoje,
što hrane srce moje.
Leon Stanić, 5.a
